PONOVNO ISPISIVANJE PORODIČNE ISTORIJE: NARACIJA O ONOME ŠTO DOLAZI SUTRA

Apstrakt

Ovaj rad posvećen je istraživanju romana Sutra značajnog engleskog postmodernističkog pisca Grejama Svifta, sa osnovnim ciljem da se njegovo stvaralaštvo podrobnije predstavi srpskoj anglistici, kroz prizmu sagledavanja naratora i naratoloških postupaka u romanu, kao i da se interpretiraju rezultati dobijeni analizom romana sa određenih metodoloških polazišta. U analizi romana korišćena je kombinacija analitičkih metoda – deskriptivne analize sadržaja, eksplikativne, kritičko-interpretativne analize, kao i analize sa naratološkog i postmodernističkog stanovišta, kojima dolazimo do podataka i izvodimo zaključke, ispunjavajući osnovni cilj istraživanja – pružanje odgovora na pitanja kakva je priroda naratora i naracije u romanima, koja naratološka sredstva i tehnike koristi pisac prilikom oblikovanja priče, te u kojoj mjeri su pripovijedači (ne)pouzdani. Autor rada pokušava pokazati kako naracija u drugom licu postaje poželjna tehnika u postmodernističkoj književnosti - prizivajući prizvuk misterioznog, dvosmislenog i nepoznatog. Često je nejasno kome se narator zapravo obraća, te čiji glas mi kao čitaoci čujemo. Savremene, izuzetno anarhične naratološke teorije opovrgavaju postojanje tog jasnog, preciznog i jedinstvenog naratološkog glasa, bilo da se radi o autoru, naratoru ili čitaocu. Danas se naglašavaju brojne avangardne strategije pripovijedanja, među kojima se svakako ističe „lutajuće“ drugo lice koje koristi i glavna junakinja romana Sutra.