SLIKA SVIJETA, SUBJEKT I PRIČA ILI NA ZAPADU NIŠTA NOVO

Apstrakt

Potisnuta drama subjekta je, u poznosti istorije Zapada, transformisana u društvenu krizu preko koje se uspostavlja novi poredak i radikalizuju sistemi bezbjednosti. Zato čežnja za istinskom zajednicom ostaje bitno iskustvo, u poznosti istorije ipak izvjesnog subjekta koji, potvrđen ispražnjenom društvenošću, bitiše u izolaciji ili u svojevrsnoj društvenoj dis-poziciji u kojoj bi iznova mogao pronaći konkretnost egzistencije i vjerodostojnost svijeta života. To će nas, što je ključan aspekt ovoga rada, voditi razumijevanju narativne strukture identiteta kao horizonta za moguće razumijevanje istorijom promijenjenog subjekta. Ova interpretacija funkcije pripovijedanja ukazuje na subordinaciju subjekta i priče koja pruža priliku za reviziju našeg današnjeg, pragamatizmom redukovanog, poimanja prakse.