EMPATIJA KAO ELEMENT SAMOSPOZNAJE U ROMANIMA DŽONA FAULSA
DOI:
https://doi.org/10.5937/reci2518042DKljučne reči:
Fauls, Jung, empatija, samospoznaja, arhetipApstrakt
Dela jednog od najznačajnijih britanskih autora dvadesetog veka čiji se opus svrstava u presek književnosti modernizma i postmodernizma, Džona Faulsa, karakteristična su po snažnom oslanjanju na analitičku psihologiju K. G. Junga i konstantno traganje junaka za višim saznanjem, odnosno samospoznajom. U tri najpoznatija romana na koja ćemo se osvrnuti u ovom radu, Kolekcionar, Čarobnjak i Ženska francuskog poručnika, glavni junak prolazi kroz niz situacija koje predstavljaju psihološke testove, koji će ga naposletku učiniti samosvesnijim. Iako se znatno razlikuju po pitanju zapleta, mesta i vremena dešavanja, zajednički motiv sva tri romana jeste Jungova individuacija – samospoznaja, nastojanje junaka da živi u skladu sa samim sobom uprkos pritisku sredine ili sopstvenim mehanizmima samoodbrane. Empatija u ovom kontekstu predstavlja jedan od ključnih elemenata samospoznaje, jer, kako junak sve više razume istinskog sebe, on razvija i razumevanje za svoje bližnje. Prema Jungu, razumevanje i povezivanje sa emocijama i iskustvima drugih neophodno je za dublje razumevanje sopstvenih unutrašnjih stanja. Cilj ovog rada je da istraži ulogu empatije u procesu samospoznaje i duhovnog rasta protagonista tri najistaknutija Faulsova romana.